Pojam i povijest EU

 

Europska unija (EU) ekonomska je i politička unija, jedinstvena međuvladina i nadnacionalna zajednica europskih država, nastala kao rezultat procesa suradnje i integracije koji je započeo 1951. između šest država (Belgije, Francuske, Njemačke, Italije, Luksemburga i Nizozemske) u vidu Europske zajednice za ugljen i čelik. U cilju kvalitetnijeg ekonomskog i političkog ujedinjenja odnosno stvaranja zajedničkog tržišta, pomenute države 1957. godine integrišu druge sektore svojih privreda potpisivanjem Rimskih ugovora kojim su stvorene Evropska zajednica za atomsku energiju (EURATOM) i Evropska ekonomska zajednica (EEZ).

 

Pojam Europska unija prvi put je uveden Ugovorom o Europskoj uniji (poznatiji kao ugovor iz Maastrichta), koji je, kao nova faza u procesu intenzivnije integracije stupio na snagu 1993. godine. Ovim Ugovorom su postavljeni ciljevi ekonomske i monetarne unije, jedinstvene valute, zajedničke vanjske i sigurnosne politike, uvođenje državljanstva Unije kao i uska suradnja u pravosuđu i unutarnjim poslovima.

 

Evropska unija je jedina organizacija ove vrste na svijetu i zbog iznimne specifičnosti jako ju je teško definirati na pravi način. To je organizacija koja se konstantno mijenja i svakodnevno nadograđuje politike u kojima djeluje. Predstavlja autonomnu cjelinu s vlastitim suverenim pravima i pravnim poretkom koji je neovisan o državama članicama i kojem, u područjima nadležnosti EU, podliježu i same države članice i njihovi državljani.

 

 

Ciljevi EU

 

Europska unija ima sljedeće ciljeve:

· promicanje mira, svojih vrijednosti i dobrobiti svojih građana;

· jamčenje slobode, sigurnosti i pravde bez unutarnjih granica;

· održivi razvoj na temelju uravnoteženog ekonomskog rasta i stabilnosti cijena, visoko konkurentna tržišna ekonomija s punom zaposlenošću i socijalnim napretkom te zaštita okoliša;

· borba protiv socijalne isključenosti i diskriminacije;

· promicanje znanstvenog i tehnološkog napretka;

· jačanje ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije te solidarnosti među državama članicama;

· poštivanje bogate kulturne i jezične raznolikosti;

· uspostavljanje ekonomske i monetarne unije čija je valuta euro.

 

 

 

Članstvo EU

 

Od svog osnivanja od strane šest već pomenutih država, EU je ostvarila znatan napredak. Izgradila je jedinstveno tržište roba i usluga koje danas obuhvata 27 država članica čiji su građani slobodni da se kreću i žive gdje god žele unutar njenih granica. Stvorila je jedinstvenu valutu, euro, koja je sada vodeća svjetska valuta i koja čini jedinstveno tržište efikasnijim. U siječnju 2020. godine, Ujedinjeno Kraljevstvo postaje prva država u povijesti koja napušta Europsku uniju što je svojevrstan presedan, obzirom da se, od svog osnivanja pa do tog trenutka, EU uvijek širila.
 

 

Institucije EU

 

Najvažnije institucije EU su:

· Europski parlament - predstavničko tijelo građana EU, koje zajedno sa Vijećem, ima zakonodavnu vlast. Ostale nadležnosti se mogu klasificirati na financijske (proračunske) i nadzorne. Provodi postupak nadgledanja rada svih ostalih institucija EU, a posebno Europske komisije, vrši i politički nadzor, ima savjetodavnu funkciju te bira predsjednika Evropske komisije. Sastoji se od 705 zastupnika, koji se biraju svakih 5 godina.

· Europsko vijeće – politička institucija (ne izvršava zakonodavne ovlasti) koja Europskoj uniji daje potreban poticaj za razvoj i utvrđuje opće političke smjernice i prioritete tog razvoja. Sastoji se od predsjednika država ili predsjednika vlada država članica Europske unije, predsjednika Europskog vijeća te predsjednika Europske komisije.

· Vijeće Europske unije - institucija EU koja zajedno sa Europskim Parlamentom izvršava zakonodavne i proračunske ovlasti te obavlja funkcije utvrđivanja politika i koordinacije. Sastoji se od 27 ministara vlada država članica (po jedan predstavnik svake države članice), a koji će od njih učestvovati na sastanku zavisi od tema koje su na dnevnom redu. Predstavlja jedinstveno tijelo ali djeluje u deset formacija (opći poslovi, vanjski poslovi, ekonomski i financijski poslovi, pravosuđe i unutarnji poslovi, zapošljavanje, socijalna politika, zdravlje i zaštita potrošača, konkurentnost, promet, telekomunikacije i energija, poljoprivreda i ribarstvo, zaštita okoliša, obrazovanje, mladi i kultura.

· Europsko povjerenstvo - politički neovisno izvršno tijelo EU-a. Jedina je odgovorna za izradu prijedloga za novo zakonodavstvo (o čijem donošenju odlučuju Parlament i Vijeće). Pored toga, upravlja politikama i dodjeljuje financijska sredstva EU-a, provodi zakonodavstvo EU-a i predstavlja EU na međunarodnom nivou. Zajedno s Europskim parlamentom i Vijećem Europske unije, čini tri glavne institucije koje vode Europsku uniju. Političko vodstvo čini tim od 27 povjerenika (po jedan iz svake države članice EU-a), čiji mandat traje pet godina i vezan je uz mandat Europskog parlamenta.

· Sud Europske unije - osigurava poštivanje prava pri tumačenju i primjeni Osnivačkih ugovora. Sud EU odlučuje o prethodnim pitanjima na zahtjev sudova država članica, o tumačenju prava Unije ili valjanosti pravnih akata institucija EU i odlučuje u postupcima koje pokreću države članice, institucije EU te fizičke ili pravne osobe. Sud EU čine tri suda: Sud, Opći sud i Službenički sud. Sastoji se od jednog sudije iz svake države članice, tako da je zastupljeno svih 27 nacionalnih pravnih sistema Europske

unije, a imenuju se na mandat od šest godina, koji može biti i obnovljen.

· Europska centralna banka - Glavni zadatak banke je da upravlja eurom, odnosno da zaštiti vrijednost jedinstvene valute EU i da brine o očuvanju stabilnosti cijena u eurozoni. Europska centralna banka je odgovorna za kreiranje i sprovođenje ekonomske i monetarne politike EU. Surađuje s nacionalnim središnjim bankama svih država članica EU i one zajedno čine Europski sistem centralnih banaka. Sastoji se od: Upravnog vijeća kao glavnog tijela za donošenje odluka, Izvršnog odbora koji upravlja svakodnevnim radom banke i Općeg vijeća koje ima savjetodavnu i koordinacijsku ulogu.

· Revizorski sud - posebna kontrolna institucija EU koja štiti interese poreznih obveznika EU. Nadležnosti u okviru kojih Revizorski sud djeluje odnose se na: provođenje revizije prihoda i rashoda EU, provjeru osoba ili organizacija koje upravljaju financijskim sredstvima EU, predstavljanje nalaza i sastavljanje preporuka u izvješću za Povjerenstvo i nacionalne vlade, prijavljivanje mogućih prevara Europskom uredu za borbu protiv prevara, sastavljanje godišnjeg izvještaja za Europski parlament i Vijeće, iznošenje stručnog mišljenja o unapređenju upravljanja financijama EU. Po jednog člana Revizorskog suda iz svake države članice EU imenuje Vijeće nakon savjetovanja sa Europskim parlamentom na obnovljive šestogodišnje mandate.

 

 

 

PRAVNI SUSTAV EUROPSKE UNIJE

 

Evropska unija je izradila autonomni pravni sustav, samostalan i odvojen od pravnih poredaka država članica. Riječ je o sustavu koji obuhvaća sve pravne akte koje donose države članice, odnosno Osnivačke ugovore kao primarne izvore prava te pravne akte koje donose institucije Europske unije na temelju Osnivačkih ugovora kao sekundarne izvore prava.

Ukupnost svih pravnih akata Evropske unije naziva se i pravnom stečevinom europske unije (acquis communataire). Prijenosom dijela suverenih prava država članica na institucije europske unije institucijama se omogućuje samostalno odlučivanje u pojedinim područjima, čime Europska unija stvara pravni sustav koji direktno obvezuje države članice i građane Europske unije.

Primarni izvori prava su izvori prava koji obuhvaćaju pravne akte koji direktno, bez posredovanja instutucija europske unije donose države članice. Primarni izvori prava obuhvaćaju osnivačke ugovore te njihove izmjene i dopune, kao i opća načela prava koja nastaju u praksi Suda Europske unije. Povelja Europske unije o osnovnim pravima također je primarni izvor prava.

Sekundarni izvori prava europske unije su izvori prava koji obuhvaćaju:

- PRAVNE AKTE koje donose institucije EU

- Međunarodne ugovore koje sklapa EU

- Praksu suda EU

 

Uredbe

Uredbe su pravni akti koji se automatski i ujednačeno primjenjuju u svim državama članicama čim stupe na snagu te nema potrebe da ih se prenosi u nacionalno zakonodavstvo. One su u cijelosti obvezujuće u svim državama članicama.

Direktive

Direktivama se od država članica zahtijeva da postignu određeni rezultat, ali im se prepušta izbor provedbe. Države članice moraju donijeti mjere kako bi ih uključile (prenijele) u svoje nacionalno zakonodavstvo radi postizanja ciljeva utvrđenih u direktivi. Nacionalna tijela moraju obavijestiti Europsko povjerenstvo o tim mjerama.

Prenošenje u nacionalno zakonodavstvo mora se provesti unutar roka utvrđenog tijekom donošenja direktive (obično unutar dvije godine). Ako država ne prenese direktivu, Povjerenstvo može pokrenuti postupke zbog povrede propisa.

Odluke

Odluke su obvezujući akti koji se primjenjuju na jednu ili više država članica, poduzeća ili pojedinaca. Dotična se stranka mora obavijestiti i odluka stupa na snagu od tog priopćenja. Ne trebaju se prenositi u nacionalno zakonodavstvo.

Preporuke

Preporuke omogućuju institucijama EU-a da izraze svoja stajališta i predlože pravac djelovanja, a da pritom ne nameću nikakve pravne obveze onima kojima ih upute. Nisu pravno obvezujuće.

Mišljenja

Mišljenje je instrument koji omogućuje institucijama EU-a da daju izjavu, a da pritom ne nameću nikakve pravne obveze onima kojima ga upute. Mišljenje nije pravno obvezujuće.

Delegirani akti

Delegirani akti pravno su obvezujući akti kojima se Povjerenstvu omogućuje dopuna ili izmjena dijelova zakonodavnih akata koji nisu ključni radi, primjerice, utvrđivanja detaljnih mjera. Povjerenstvo donosi delegirani akt i on stupa na snagu ako Parlament i Vijeće nemaju primjedbi.

Provedbeni akti

Provedbeni akti pravno su obvezujući akti kojima se omogućuje da Povjerenstvo, pod nadzorom odbora koji se sastoje od predstavnika država članica, utvrđuje uvjete kojima se osigurava ujednačena primjena zakonodavstva EU-a.